Da li ste zavisni od svog mobilnog telefona?

Tema o tome koliko je zapravo opasno korišćenje mobilnog telefona tokom vožnje je vrlo popularna i on njoj se dosta raspravlja, dok se pešaci sa ovim uređajima u rukama mnogo ređe spominju. Ipak i oni su u opasnosti ali na sasvim drugačiji način. Naučna istraživanja su dokazala da ukoliko stalno upotrebljavate svoj uređaj, postoji mogućnost da ste u manjoj ili većoj meri i zavisni od njega.

Zamislimo sada jednu svakodnevnu situaciju. Požurili ste sa posla da biste stigli u market u vašem komšiluku koji se uskoro zatvara. U jednom trenutku vam na vaš telefon stiže poruka od nadređenog da je hitno da pošaljete mejl koji vam je tog dana slučajno ostao u draftu. Sledeći sasvim logičan korak je da putem vašeg telefona uđete u Mail aplikaciju, pronađete mejl koji vam je ostao sačuvan i spreman i pošaljete ga na željenu adresu. Zaista nije moglo biti bolje. Uspeli ste da završite celokupan posao za taj dan, a i da na vreme stignete u market.

Ipak, bez obzira što to niste doživeli na taj način, izložili ste se velikoj opasnosti. Korišćenje telefona pešačenja može da izazove ozbiljne nesreće, s obzirom da ste vi kao pešak jednako učesnik u saobraćaju kao i svaki drugi vozač prevoznog sredstva. Prema članku koji je nedavno objavljen u New York Times-u, brojni stručnjaci i istraživanja pokazuju da je pisanje poruka tokom pešačenja (tzv. twalking) vrlo opasno.

Broj nesreća koje uključuju pešake je u konstantnom porastu od 1990. godine, a prema prošlogodišnjim statistikama, u SAD-u na dnevnom nivou prosečno pogine čak 17 pešaka. Mnogi tvrde da se nesreće dešavaju velikim delom i zbog njihove nemarnosti. Zato i ne čudi podatak da su država Idaho i grad Honolulu strogo zabranili "twalkovanje". Gledanje u ekran ograničava kako vašu percepciju i mogućnost procene udaljenosti, tako i narušava sposobnost brzog reagovanja. Poznati neurolog Adam Gazzaley tvrdi da je u pozadini priče urođena glad ljudi za informacijama. Vaš mozak oseća zadovoljstvo kada ga hranite novim informacijama.

Naime, Gazzaley tvrdi da upravo u tome i leži čar pametnih uređaja. Oni su dizajnirani da zadovolje svaku našu želju. Uzmimo njegov primer u kom je upotrebio životinjski instikt. Kada predator mora da odluči da li će napasti plen koji se nalazi na određenoj udaljenosti, njegov proces odlučivanja je složen i sadrži procenu udaljenosti nove mete, procenu opasnosti dolaska do nje i slično. Kada su u pitanju ljudi i njihov lov na informacije, tu rizik praktično ne postoji. "Meta" je uvek nadohvat ruke. Sandučić e-pošte, dolazne poruke ili društvene mreže su sve područja koja nas konstantno iznova uvlače u krug zavisnosti.

Prema dr. Stevenu Sussmanu, profesoru preventivne medicine na Univerzitetu Južne Kalifornije, nemogućnost odvajanja od tehnologije nije uvek znak zavisnosti. Manje je problematično u situacijama kada vas posao prisiljava na stalnu interakciju sa računarom i mobilnim telefonom, nego kada to radite isključivo iz zadovoljstva i zabave. Ako ne možete da ostavite svoj uređaj čak i onda kada imate važnijeg posla – to je već znak za uzbunu.

Dr. Sussman je demonstrirao tu razliku na zanimljivom primeru. Zamislite da ste na putovanju i da se nalazite umesto bez dometa. Kako to utiče na vaša osećanja? Da li biste osetili olakšanje što možete da utišate svoja digitalna pomagala ili biste panično tražili mesto na kom ima signala? Takav osećaj nelagodnosti bi mogao da bude pokazatelj određenih problema.

Međutim, "twalkovanje" je malo drugačiji koncept i o tom fenomenu je tek nedavno počelo da se razgovara. Grad New York je objavio studiju koja je pokazala da nema korelacije između "twalkovanja" i nesreća, dok je druga organizacija te rezultate deklarisana kao lažne tvrdeći da se baziraju na netačnim podacima. Oni su se pozvali na studiju koju je sproveo Univerzitet u Marylandu, a koja pokazuje da je stotine nesreća koje su se dogodile između 2001. i 2011. godine izazvano upravo "twalkovanjem".

Bez obzira na sve, jasno nam je da je vrlo važno biti oprezan. Možda ne moramo uvek da budemo aktivni učesnici u svakom razgovoru, ali je svakako nužno da se rešimo loših navika.

Psiholog Melanie Greenberg kaže da samima sebi moramo da postavimo nekoliko pitanja:

  • Da li je zaista hitno?
  • Ko upravlja mojoj sudbinom? Ja ili uređaj?
  • Kako to utiče na mene?
  • Da li će me to povrediti?

Najpre počnite tako što ćete svoj telefon staviti u torbu, a ne u džep. Bivši inžinjer Apple-a, Chris Marcellino, savetuje da je najbolje da isključite obaveštenja svih aplikacija. Prepustite se čulima i doživite svet oko sebe na bolji način!